субота, 28. октобар 2017.

Intervju: “Klavire prevozi Ostoja“, rediteljka Sandra Mitrović


Nevena Stanisavljević

Film “Klavire prevozi Ostoja“ rediteljke Sandre Mitrović, prikazan je na otvaranju 15. Filmskog fronta. Priča je bazirana na stvarnom liku, poznatom beogradskom nosaču klavira, kog tumači Slobodan Boda Ninković. Ovaj film prikazivan je širom sveta i nagrađen na brojnim festivalima. O svemu tome, ali i o samom radu na filmu, saradnji sa glumcima, stanjem u kulturi i gubljenju signala, razgovarali smo sa producentkinjom filma, Vericom Đukić.
  •         Film je rađen po stvarnom liku. Ko je Ostoja?
-           Ostoja je samo uzet kao motiv kao stvaran lik, nije reč o dokumentarnom filmu. Dosta je istraživano o njemu, išli smo na lokacije na mesta gde je on živeo, pričali smo s ljudima koji su ga poznavali i s onima  koji se sada bave  prevozom klavira, kako bi dobili što više informacija. Naravno sve je upakovano u jednu filmsku priču koja može da bude gledljiva i zanimljiva. Ostoja je jedna urbana legenda Beograda i građani ga pamte po nekim karakteristikama s obzirom na posao koji radi. U ovoj priči bila je ideja da se kroz Ostojin posao prikažu životi porodice različitih slojeva.
  •         Čija je ideja bila da se napravi ova drama?
-          To je bila Sandrina ideja, ona je neko ko studira u inostranstvu i želi da se bavi temama iz zemlje odakle potiče. To je dosta zanimljivo i izazovno za svakog reditelja. Godinu dana smo radili na scenariju, pisala ga je rediteljka filma Maša Klark, a kasnije smo ušli u realizaciju samog filma.
  •         Kako je došlo do saradnje između Vas i rediteljke Sandre Mitrović?
-          Sandra i ja smo školske drugarice, tako se znamo, a onda kada smo odabrale svoje profesije, ona kao reditelj i ja kao producent, spojili smo lepo i korisno i tako smo otpočele zajedničku saradnju. Počele smo da radimo na njenom prvom filmu koji je bio njen dimplomski rad na fakultetu, kasnije se saradnja nastavila.
  •        U filmu se pojavljuju mladi glumci poput Dragana Sekulića koji tumači lik Šabana. Kako je bilo raditi sa njima?
-          Veoma zanimljivo, imali smo naravno kasting,gde je rediteljka odabrala ko će da tumači ulogu Šabana. On je vrlo talentovan, otvoren i mislim da je ovo bilo veliko iskustvo, kako za njega, tako i za ostatak glumačke ekipe. A veliki je izazov bio i za Sandru kao rediteljku, koja dolazi iz druge sredine, susreće se sa mladim glumcima i sa onim već dosta ostvarenim.
  •        Mislite li da su mladi glumci dovoljno zastupljeni kod nas na filmu i da li im se daju prilike?
-          Mislim da jeste i da je to sada u trendu, treba svima da se daje prilika za početak, prvo ovako studentski na kratkometražnim filmovima, onda to prelazi u serije i dugometražne filmove, za koje se nadam da će ih biti više. Uvek može više i uvek može bolje. Nažalost, ljudi sada odlaze u inostranstvo gde mogu da pokažu to što znaju s obzirom na to da sigurno ima jedne od najboljih škola glume, ali koliko to dopušta kultura i tržište da se mladim glumcima pruži prilika i podrška.
  •        Kako bi moglo da se poboljša?
-          Smatram da to sa moje producentske strane poboljšava budžete kulture na nekom višem nivou i  da bismo mogli da damo svima priliku, jer čim budu veća sredstva, ljudi će više raditi. Nama kulture i talenta ne manjka, ali tih nekih sredstava uvek.
  • Ovaj film bio je prikazan na festivalima u Argentini i Novom Zelandu. Kako je publika tamo reagovala?
-          Na svim tim festivalima je Sandra, a ja sam ovde. Uvek se nekako i mi sami čudimo novim reakcijama publike, negde je humor sličan. Ja sam večeras prvi put imala priliku da vidim kako reaguje naša publika i da negde uporedim sa tim reakcijama kako reaguje publika tamo. Mislim da taj neki duh i energiju verujem da svi ljudi prepoznaju isto. Film je prikazan na raznim festivalima, osvojili smo i nekoliko nagrada, izdvojila bih na Rolajlandu za najbolji scenario i dva puta za najbolji strani kratki film u San Dijegu i u Meksiku na festivalu.
  • Parola ovogodišnjeg Filmskog fronta je “No signal”, misleći na to da kako kultura sve teže dolazi do publike. Gde i kada je nastao taj problem?
-          Mislim da je to upravo onaj problem s finasijama koji sam već spomenula. Kada se bude to sredilo, onda ni vi nećete imati probleme prilikom održavanja ovakvog festivala.

  •          Šta Vi radite kada nemate signal?
          Trudim se da prespojim kablove pa da ga nađem. 




Нема коментара:

Постави коментар